Kad se govori o usabilityu tada je jedno od osnovnih pravila to da nema univerzalnog pravila. Iako postoje određena načela koja treba slijediti prilikom razvoja sitea, kao što su npr. standardi ili opće prihvaćene konvencije, svaki site nosi svoje vlastite zamke i probleme. Naravno, situacija nije beznadna. Jednostavno rješenje tog problema leži u redovitom ocjenjivanju uporabivosti tijekom cijelog procesa razvoja. Sljedećih nekoliko članaka trebalo bi se baviti upravo tom temom a ovaj članak trebao bi poslužiti kao svojevrstan uvod u tu tematiku. No, prije nego započnem sa pričom o različitim metodama, načinima ocjenjivanja, itd., vratio bih se u prošlost, u vrijeme francuskog cara Napoleona. Već vidim upitnik nad glavama i pitanje: "Kakve veze Napoleon ima sa ocjenjivanjem uporabivosti?" Evo kakve.
Razlog zašto ću baš započeti s Napoleonom jedna je priča iz života tog francuskog cara. Naime, kao što se može zaključiti, da bi uspješno upravljao svojom vojskom na bojnom polju, Napoleon je često imao potrebu prenijeti im svoju ratnu strategiju i to ne samo brzo već i pouzdano. Drugim riječima, morao je biti siguran da je poruka koju je poslao i shvaćena na način na koji je on to zamislio. Kao što možete zamisliti, u danima prije instant messengera i e-maila, to i nije bilo tako lagan zadatak i ponekad su za to bili potrebno dani pa čak i tjedni. Ako primatelj nije potpuno shvatio poruku nije bilo vremena za slanje dodatnih upita i pojašnjenja. Zato je Napoleon smislio vrhunsko rješenje za svoje probleme sa prenošenjem kritičnih poruka.
Znao je da su većina vojnika koji su primali njegove poruke obični seoski mladići upitnog intelekta, barem što se tiče ratnih strategija. Budući da nije mogao znati tko će biti primatelj njegove poruke, nešto slično kao što je danas s webom, morao je pretpostaviti najgore. I koje je bolje rješenje Napoleon mogao naći nego izvršiti testiranje svoje poruke prije nego je pošalje? Naoružan svojim instinktima za testiranje uporabivosti poruka, Napoleon je prošetao među svojim vojnim snagama, pronašao najtipičniji primjer seoskog dečka koji je postao vojnik, unaprijedio ga u poručnika i učinio ga dijelom svoje osobne straže. Zatim bi, kad god je trebao poslati poruku, car naredio da se poruka zapiše, nakon čega bi pozvao poručnika 'Pametnog' kojem bi prenijeli poruku. Nakon toga bi Napoleon zatražio da poručnik prepriča smisao poruke svojim vlastitim riječima. Ako je poručnik 'Pametni' razumio poruku i mogao ju jasno objasniti, Napoleon bi zaključio da će čak i najzatucaniji časnik na polju moći to isto. Bilo je to vrlo učinkovito brzopotezno testiranje sa jednim krajnjim korisnikom. Ako je ova priča iz Napoleonovog života istinita, a nemam razloga vjerovati da nije, onda je Napoleon zapravo bio pionir testiranja uporabivosti.
Loading ...
Članak je pročitan 782 puta.
(8 glas(ova), prosječno: 4.25 od 5)