Ima li u Web 2.0 maniji mjesta za dobar stari usability?
Prije otprilike mjesec dana, Jakob Nielsen, jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka za web usability, dao je intervju za BBC News. U njemu se osvrnuo na ulogu usabilitya u konceptu Weba 2.0. Njegova najveća zamjerka je što mnoge web tvrtke i startupovi, u nastojanju da prate modu Weba 2.0 zanemaruju osnove uporabivog web dizajna. Evo nekoliko izabranih misli iz tog intervjua…
Korišteno uz dozvolu autora OK/Cancel
Opisujući Web 2.0 kao posljednju modu, J.Nielsen tvrdi da mnoge tvrtke koje se trude prihvatiti te nove koncepte zanemaruju osnovna načela kvalitetnog dizajna koja su utemeljena kroz zadnje desetljeće. Među ostalim zanemaruju dobre prakse poput učiniti web sjedište laganim za korištenje, dostupnost kvalitetnih alata za pretraživanje, izbjegavanje žargona poznatog samo uskoj grupi osoba, usability testiranje i planiranje dizajna sa ciljem uporabivosti čak i prije prve linije koda. Budući da mnoge tvrtke žele pod svaku cijenu iskoristiti nove koncepte sjedišta sa user generated contentom, postoji realna opasnost da najosnovnije želje korisnika ne budu zadovoljene na kvalitetan način. Budući da se zanemaruju osnove, Nielsen upozorava na lekciju iz prošlosti i ”dotcom boom” dana kada su web sjedišta sjajno izgledala ali su bila komplicirana za upotrebu.
Osim toga, zbog načina na koji su korisnici naviknuti međudjelovati sa web sjedištima, Nielsen postavlja pitanje isplativosti prihvaćanja Web 2.0 koncepata. Istraživanja pokazuju da korisnici spadaju u tri grupe:
- oni koji redovito doprinose sadržaju – 1% korisnika,
- oni koji ponekad doprinose sadržaju – 9% korisnika,
- oni koji gotovo nikad ne doprinose sadržaju i sačinjavaju preostalih 90%.
Kao što ove statistike pokazuju samo je mali broj korisnika spreman aktivno sudjelovati u stvaranju sadržaja, što znači da je mali broj korisnika zapravo spreman iskoristiti sve mogućnosti i alate koje Web 2.0 sjedišta nude. Naravno, iznimke su određena web sjedišta, poput Facebook-a ili MySpace-a koja imaju specifične grupe korisnika, spremne uključiti se u stvaranje sadržaja. Međutim, na većini Web 2.0 sjedišta vrijedi gornja statistika ili kako bi to J.Nielsen opisao:
Most people just want to get in, get it and get out. For them the web is not a goal in itself. It is a tool.
Što reći na sve to? Zanimljivo je da su upravo blogovi, kao najrašireniji primjer Weba 2.0, jedan od najboljih dokaza vrijednosti usabilitya. Blogovi uvelike olakšavaju vođenje i održavanje vlastitog web sjedišta, što je rezultiralo eksplozijom broja korisnika koji sada pišu o svemu i svačemu. To je pravi dokaz koliko je važno da neki alat bude korisnicima lagan za upotrebu.
S druge strane, ponekad se zaista čini da se nova sjedišta više koncentriraju na impresivni dizajn i zadivljujuće efekte nego na stvarnu korisnost. Leži li problem u porastu broja kvazi web dizajnera koji su preponosni da poslušaju prokušane savjete? Ili je jednostavno razlog to što se pod obavezno mora biti u trendu, makar to značilo žrtvovanje zadovoljstva korisnika? Ideja user generated contenta je izvrsna i ima mnogo prednosti; uostalom, da nije ne bi niti bila tako dobro prihvaćena od korisnika. Pa ipak, kako bi svi korisnici, bez obzira o stupnju računalne pismenosti, mogli uspješno uživati u tom sadržaju, potrebno je itekako obratiti pažnju osnovama web dizajna.
(3 glas(ova), prosječno: 4 od 5)
Loading ...