Blog usability – 10 savjeta kako poboljšati kvalitetu bloga

Blogovi nisu tipična web sjedišta, vjerujem da će se svi s time složiti. Pa ipak, iako postoji određena razlika, blogovi su jedna vrsta osobnog web sjedišta i kao takvi trebaju zadovoljavati sva ona pravila koja vrijede za takva sjedišta. Uz to, blogovi imaju i svoje specifične karakteristike i s njima povezane probleme. Jedna od osnovnih ideja blogova je dvosmjerna komunikacija sa svijetom, gdje članak odražava razmišljanje autora a komentari pozitivan ili negativan feedback čitatelja i određene blogosfere. U tome zapravo i leži jedan od najvećih problema većine blogova, previše su orijentirani prema stalnim čitateljima, najčešće drugim blogerima unutar određene blogosfere, dok novi čitatelji često imaju problema sa shvaćanjem smisla samog bloga ali i razvijanjem povjerenja prema autoru. 

Ovaj članak sadrži ni manje ni više nego 10 savjeta kako poboljšati usability ali i ukupnu kvalitetu bloga. Cilj tih savjeta je blog približiti novim čitateljima ali i zadovoljiti očekivanja starih. Dakle, 10 stvari na koje treba obratiti pažnju kod blogova su:

1.      Odabrati temu bloga

Temu bloga potrebno je odabrati prije prvog članka i zatim je se držati. Za svaki blog najvažnija je grupa lojalnih čitatelja. A sami čitatelji spremniji su pratiti blog koji dosljedno govori o nekoj interesnoj sferi. Ako je pak članak koji su pročitali samo jedna od sporadičnih tema na blogu, malo je vjerojatno da će se vratiti. Što je sadržaj usmjereniji prema određenoj temi, to su čitatelji spremniji ponovno navratiti. Naslov i tema bloga, koji se često nalaze u headeru, trebali bi novim čitateljima jasno objasniti o čemu blog govori. Ako neki autor baš ima potrebu, želju ili je dio njegove zabavne osobnosti, da govori o nevezanim temama dobro je otvoriti posebnu kategoriju, kao npr. ‘Osobno’, ‘Razno’ ili ‘Nevezano’, ili čak cijeli novi blog.  

2.      Podaci o autoru odnosno ‘O meni’ stranica

Umjesto tipične ‘About’ iliti po naški ‘O nama’ stranice, koja je must have na poslovnim sjedištima, blog bi trebao sadržavati ekvivalentnu ‘O meni’ stranicu sa podacima, biografijom te slikom autora.  Ovo je zapravo pitanje povjerenja. Većina blogera pati od ‘sindroma tajnog junaka’, kao što su Superman, Batman, Spiderman i slični likovi.  To znači da je njihov pravi identitet često poznat samo njima ili eventualno najbližoj ekipi, a na webu se skrivaju u anonimnosti ili pod nekim ludo domišljatim nadimkom. No, činjenica je da riječi nekog anonimusa manje teže, odnosno imaju manju vjerodostojnost, od riječi iza kojih stoji poznati autor, a čitatelji teže razvijaju povjerenje prema nickovima nego prema osobama od krvi i mesa.

Podaci o autoru i biografija trebaju biti kratki, sažeti, ne ‘uštogljeni’  i, što je najvažnije, iskreni. Čak i ako autor nema neke zadivljujuće preporuke i iskustvo, kao što npr. nemam ja, čitatelji će više cijeniti iskrenost nego vješto sročene laži. Povjerenje koje se gradi na lažima je poput kule od karata – lako se uništi. Slika autora također je važna kako bi čitatelji spojili riječi i lice. Sama činjenica da se autor ne skriva kao neki evil mastermind, doprinosi povjerenju. A također je korisno i za razne konferencije, budući da će čitatelji moći povezati virtualnu s fizičkom osobom. Osim toga, vrlo je teško uspostaviti dvosmjernu komunikaciju ako čitatelji ne mogu kontaktirati autora. Čak i ako netko nije spreman ostaviti svoju e-mail adresu zbog spama, postoje obrasci za kontakt koji imaju uključenu zaštitu od spama.

3.      Jasni i određeni naslovi članaka

Zbog iznimne popularnosti blog agregatora većina čitatelja najčešće vidi samo naslov članka i ponekad prvih nekoliko rečenica teksta. Zato je iznimno važno izbjegavati nejasne i neodređene naslove. Budući da pred njima stoji mogućnosti izbora između milijuna blogova, čitatelji brzo pregledavaju naslove kako bi odlučili da li ih neki članak zanima ili ne, tj. hoće li ga pročitati ili ne. Zapravo, statistike pokazuju da čitatelji najčešće pročitaju samo 3 ili 4 riječi naslova. U tom slučaju moraju biti u mogućnosti iz naslova razumjeti bit članka. Za kvalitetan naslov dobro je utrošiti 40-60 znakova. Veći fontovi su definitivno dobar izbor, za razliku od naslova pisanih samo velikim slovima. Dovitljivi naslovi i pošalice koje će razumjeti samo uski krug čitatelja, i koje ne ukazuju na bit članka također nisu dobar izbor. Kada bi željeli odrediti vrijednost pojedinih riječi, kvalitetan naslov je najvrjednije što jedan članak posjeduje.

4.      Jasni linkovi unutar članaka

Jedna od posebnosti blogova je što sadrže brojne linkove na druge blogove ili članke. Blogovi su skupne, povezane diskusije.  Linkovi povećavaju broj čitatelja, i upozoravaju druge blogere da se piše o njima. Linkanje na starije članke pomaže novim čitateljima da bolje shvate kontekst bloga a osim toga podiže vrijednosti stranica sa tim člancima. Kod linkanja osnovno pravilo glasi: ‘Objasni čitateljima kuda ih linkovi vode i što će naći kada tamo stignu’. Linkovi poput ‘pročitaj više ovdje i ovdje’ ili ‘neki ljudi tvrde’ nisu dovoljno jasni i ne otkrivaju što se nalazi iza njih. Što se nalazi iza nekog linka može se objasniti ako ga se uklopi u tekst ili pomoću link titlova. Još jedna zamka leži u oslovljavanju drugih autora ili blogera, internim imenima ili nadimcima koji nisu poznati široj publici. Takvo linkanje odvraća nove čitatelje budući da imaju osjećaj ulaska u internu grupu.

5.      Kvalitetna navigacija i lako dostupna arhiva članaka

Organiziranje članaka po datumu objave nije kvalitetan izbor informacijske arhitekture iako se vrlo često koristi u blogovima. Kalendari su na blogovima najčešće korisni samo kao ukras a vrlo rijetko ili nikad kao navigacijski element. Umjesto toga, najbolje je članke svrstavati prema temi u kategorije. I u tom slučaju je potrebno izbjegavati zamku svrstavanja članka u sve kategorije. Potrebno je odabrati jednu ili nekoliko u koje članak najtočnije pripada. Za jedan tipičan blog predloženi broj kategorija je između 10 i 20, iako je potreban broj kategorija moguće odrediti tek nakon određenog broja članaka.

Ponekad se svakom blogeru dogodi trenutak čiste genijalnosti pa napiše iznimno dobar članak trajne vrijednosti. Umjesto da se takav članak izgubi u arhivi gdje će ga rijetki čitatelji pronaći, bolje je odabrati nekoliko najčitanijih, najkomentiranijih, najuspješnijih, naj-nešto članaka i istaknuti ih u navigaciji. Na taj će način, najčlanci ponosno krasiti naslovnicu bloga poput sportskih pokala u vitrini.

Kad čak i navigacija zakaže, stvar može spasiti samo kvalitetna tražilica sa mogućnošću pretraživanja cijelih tekstova. Sama tražilica trebala bi biti vidljivo istaknuta na naslovnici a po mogućnosti i u navigaciji koja je uvijek vidljiva.   

6.      Redovito objavljivanje članaka

Uspostava i zadovoljavanje očekivanja korisnika jedno je od najosnovnijih načela uporabivosti. Što se bloga tiče, korisnici moraju biti u stanju predvidjeti kada i koliko često će biti objavljivani novi članci. Ako se članci redovito objavljuju, čitatelji će redovito provjeravati svoje RSS kanale, no vrijedi i obrat, ako se objavljuju neredovito, i oni će to radit neredovito ili neće uopće. Potrebno je odabrati raspored objavljivanja koji je realan za vremenski raspored autora i zatim ga se držati. Pridržavanje rasporeda izgrađuje veću bazu redovitih čitatelja, spremnih da više komentiraju što će bloganje pretvoriti u zabavno i ispunjavajuće iskustvo za autora ali i čitatelje. Čak i ako trenutno ne postoji neka tema o kojoj bi se pisalo, prednost blogova je to što se može napisati kratki osvrt na neki povezani članak drugog autora i linkati na njega.

Ono što ne bi trebalo je pisati samo zato da bi se nešto objavilo. To može čitatelje više iznervirati, budući da troši njihovo vrijeme na gluposti, nego ne objavljivati uopće. Internet je i ovako zagađen s previše smeća. Upravo zatomože biti korisno neke od ideja za buduće članke sačuvati za kasnije kada se upadne u ‘kreativnu blokadu’.

7.      Vlastita domena

Imati domenu poput xyz.bloger.hr ili xyz.blog.hr uskoro će biti oznaka blogera početnika kojeg ne treba shvaćati ozbiljno. Uzeti vlastitu domenu isplati se iz više razloga. Kao prvo, izgleda profesionalnije. Kao drugo, kada netko drugi kontrolira domenu koju se koristi za neki blog, on zapravo može diktirati uvjete korištenja. Domena košta oko 10$, i to je mala cijena za dojam profesionalnosti te neovisnost. Zamka može ležati u registraciji domene preko hosting providera koji znaju domenu registrirati na vlastito ime a ne na korisnika. Zato je bolje zasebno registrirati domenu na nekom od servisa a zatim ovisno o željama uzeti hosting paket.

8.      Omogućiti jednostavnu pretplatu na RSS kanale

Budući da su jedan od najvažnijih elemenata za uspjeh bloga redoviti čitatelji i pretplatnici, potrebno je omogućiti jednostavan način za pretplatu. Pa ipak, s obzirom da svi čitatelji ne razumiju i ne koriste agregatore, poželjno je ponuditi pretplatu kako pomoću RSS kanala tako i pomoću e-maila. Obje mogućnosti trebale bi biti jasno vidljive i istaknute iznad preloma ili unutar same navigacije.

9.      Potaknuti na komentiranje

Ne samo da je potrebno omogućiti komentiranje, što uostalom i je smisao blogova i weba 2.0, već je potrebno i odgovarati te moderirati komentare. Kako bi se potaknulo što veći broj korisnika na komentiranje, dobro je ne inzistirati na registraciji. Pa ipak, dopustiti bilo kome da komentira kako želi je otvorena pozivnica za spam. Ne samo da će to iznervirati ostale čitatelje, već takav pristup odaje amaterizam. Rješenje tog problema su brojni pluginovi koji uspješno uklanjaju spam.

10.  Lakoća pregledavanja

U današnjem užurbanom svijetu, korisnici se često služe modelom scan-and-click brzog pregledavanja stranice te klikanja na linkove koji im izgledaju obećavajuće. U takvom načinu rada, rijetko tko čita dugačke blokove zgusnutog teksta. Čitati online puno je teže nego čitati neku tiskanu knjigu. Jedna od prednosti blogova je sadržaj prilagođen webu, koji se sastoji od linkova i kratkih članaka. Nije potrebno pisati memoare ili dugačke članke. Sami tekstovi trebali bi biti sažeti, kratki i jezgroviti. Čak i ako su postovi duži, kao većina mojih, potrebno je jasno i sažeto prenijeti poruku a same tekstove moguće je razlomiti u više članaka. Osim toga, na webu zaista vrijedi da jedna slika vrijedi 1000 riječi. Najpopularniji blogovi su vizualno bogati. Zato, nadopuni svoje članke citatima, slikama, grafovima, filmovima. Koristi slike i objasni ih kako bi podupro cilj svog članka.

Sve što čini blog težim za čitati, treba izbjegavati. Oko se posebno napreže prilikom čitanja bijelog teksta na tamnim podlogama, kombinacija slabog kontrasta poput crnog i crvenog, i kričavih pozadina.

11.  (ma, tko broji) Piši kao da pišeš za budućeg šefa

Svjedoci smo da s povećanjem memorijskih kapaciteta informacije na Internetu ne nestaju. Jednom kada nešto izađe u javnost, arhivira se, cache-ira, i pohranjuje u mnogim uslugama za koje korisnik vjerojatno niti ne zna. Zato, kad objavljuješ nešto bilo na forumu, news grupi ili blogu stani i razmisli kako će te informacije izgledati u očima tvog budućeg poslodavca za 10 godina. Kada krene provjeravati tebe i tvoje izjave, što će mu  Google ili Google-iza-Googlea otkriti. Blog može biti prednost ali i slabost, ovisno o tome što se objavljuje. Prije nego nešto objaviš, razmisli dvaput. Ako postoji mogućnost da ćeš se jednog dana crveniti na spomen nekog članka, nemoj ga objavljivati. 

To bilo to. I sam ovaj članak prekšio je neka od ovdje navedenih pravila, ali nadam se da će biti od koristi. Za sve one koji su došli do ovdje, evo još nekoliko dodatnih linkova:

Smatrate li ovaj članak korisnim? Biste li neke od ovih točaka izbacili a neke druge možda dodali u popis? U svakom slučaju rado bih čuo vaše komentare kako bi se ovaj članak prometnuo u određeni how-to za nove blogere!

1 zvjezdica2 zvjezdice3 zvjezdice4 zvjezdice5 zvjezdica (3 glas(ova), prosječno: 4 od 5)
Loading ... Loading ...
Članak je pročitan 1,836 puta.

5 comments:

  1. vuk, 9. June 2007, 13:30

    11. točka bi za mnoge blogere trebala biti prva, s time da se ne misli samo na budućeg šefa nego na sve ostale. Kako to lijepo stoji na stranici blogovi.info 1. pravilo javnog blogiranja:Na blogu pišite samo ono što bi bez ustručavanja mogli reći svakoj osobi na koju naiđete kad izađete iz kuće ili stana.
    .

    Blog ne bi trebao inzistirati na čvrstoj formi, stil autora bi trebao biti neformalan, kao kad s nekim razgovarate o nečemu. Jasno, sažeto s naglaskom na važne dijelove, ne morate odmah sve objasniti i reći jer na taj način potičete ljude da komentiraju, a postovi se neće razvući.

    Jasno je da se ova pravila ne mogu primjeniti na sve blogove. Neki blogovi će prekršiti sve i jedno pravilo, a ipak će biti i čitani i dobri. Sve ovisi o tematici.

    Ne postoji recept za dobar blog. Postoje samo smjernice, putokazi koji mogu olakšati put prema njemu.

    I još nešto: dizajn. Ne mora biti san snova, ali važne su dvije stvari: da izgled ne iritira čitatelja i ne otežava mu čitanje (ne koristiti osnovne boje, pozadine koje gutaju slova) te da se razlikuje od drugih (ako koristite template koji se može vidjeti na stotinjak ostalih blogova onda gubite dio identiteta i utapljate se u prosječnost).

     
  2. Filip, 9. June 2007, 21:04

    Što se 11. točke koju spominješ tiče, slažem se. Što opet nije neko čvrsto pravilo budući da različite osobe imaju različite granice onoga što bi mogli izgovoriti drugima u lice.
    Pa ipak smatram da je potrebno da blog ima određenu oštrinu, jer ga bez tog edga nitko neće čitati. Sve je u biti pitanje granica i do kuda će određeni autor ići u svojim komentarima.

     
  3. borja, 9. June 2007, 21:25

    ne bi se baš složio s točkom 11, kod mene ima stvari koje sam pisao prije 15 ili više godina a koje danas nikad ne bi objavio. svejedno sam ih ostavio da stoje jer sam u jednom trenutku i to bio ja, kakav takav. ovo da treba pisati kao da pišem za budućeg šefa mi je previše ograničavajuće, a blog bi trebao biti freestyle :) ne želim uopće razmišljati tko će to čitati i što će misliti, počeo sam pisati zbog sebe i ako se nekome sviđa super, ako ne, opet super.

    točka 3, mi je isto onako, objavljujem što mi se sviđa, a ako sam kliknuo objavi meni je imalo smisla, što god netko mislio o tome. iako, savjeti su dobri za one koji žele biti problogeri ;) no ja glasam za opušteno pisanje

     
  4. Filip, 10. June 2007, 15:55

    Da, usability uopće, bilo da govorimo o web sjedištima ili blogovima, ne igra toliku ulogu ako se radi o, kao što si ti to nazvao, ‘opuštanom pisanju’. Iako vjerujem da su čak i u tom slučaju neki od ovih savjeta primijenjivi.

     
  5. Zeko zna, 16. June 2007, 18:40

    Kad bih pisao imajući u vidu svog budućeg šefa, na mom blogu bi ostala dva posta. Isto tako, ne pada mi na pamet brisat napisano. Uzdam se u činjenicu da svatko može apsorbirati samo određenu količinu pi**arija. Onaj tko je sposoban pročitati sve moje napisano, sigurno nije sposoban biti šef, manager, direktor, ili nešto treće ;)

     

Napišite komentar: